Home / Novosti / Postanak života – naučno istraživanje

Postanak života – naučno istraživanje

Kao što teorija velikog praska nije kozmogonijska teorija (ne opisuje sam postanak svemira) nego kozmološka teorija (opisuje razvoj svemira od vrlo rane faze do danas) tako ni teorija biološke evolucije ne opisuje sam postanak života, nego razvoj vrsta kroz geološku povijest. Što, naravno, ne znači da pitanja samog postanka nisu legitimna znanstvena pitanja. Itekako jesu. Ali na ta pitanja još nemamo zadovoljavajućih odgovora. Za njima tragamo i to vrlo intenzivno.

O postanku života danas znamo puno više nego u doba kad se ruski biokemičar Aleksandr Oparin, prije gotovo sto godina, prvi put ozbiljno počeo baviti tom temom. Oparin je razvio koloidnu teoriju staničnih procesa, ideju koja je danas skroz napuštena. No, u jednom je segmentu pogodio samu bit: shvatio je da je život nastao postepeno. Nije bilo čarobnog trenutka stvaranja, nije bilo čvrste granice između živog i neživog. “Život nije postao, nego su na Zemlji evoluirali sve složeniji autnomni sustavi dok na kraju nije nastao onakav život kakvim ga poznajemo”, komentirao je Nenad Raos.

Biološkoj evoluciji prethodila je kemijska evolucija, postepeni razvoj sve složenijih molekula i molekularnih sustava. A taj razvoj nije počeo na Zemlji. Počeo je i prije nego je Zemlja postojala. Vrlo detaljno i pouzdano danas znamo kako su nastajali svi kemijski elementi. Na to su pitanje odgovorili fizičari, ne kemičari. No znamo i to da posvuda u svemiru, dakle izvan Zemlje, postoje složene organske molekule. To smo utvrdili astronomskim opažanjima. Tako da život na Zemlji nije morao kretati “od nule”, od najosnovnijih sastojaka. Kulu nije trebalo graditi od gologa pijeska, na raspolaganju su već bile sofisticirane lego-kockice.

Kako se priroda s tim kockicama poigrala na Zemlji, to je ono što nas zanima. U znanstvenoj terminologiji to je pitanje podrijetla života (origin of life), onaj dio priče u kojem kemijska evolucija postepeno prelazi u biološku evoluciju. Prirodnu znanost zanimaju mehanizmi – kako se to točno događalo. Cilj je razumjeti. A do tog se cilja dolazi tako da se formuliraju hipoteze koje se potom testiraju. One hipoteze koje su dobile eksperimentalne potvrde postaju teorije. A teorije se međusobno nadmeću za opstanak, poput živih bića u prirodi. U širem i neformalnijem kontekstu teorijama nazivamo i one znanstvene ideje koje tek čekaju svoje eventualne potvrde.

Sustavni pregled postojećih teorija, naročito onih novijih, o podrijetla života dao je u svojoj novoj knjizi kemičar, popularizator znanosti i Bugov kolumnist Nenad Raos. Kao što se moglo i očekivati od tako produktivnog znanstvenog pisca, koji iza sebe ima desetke autorskih knjiga i tisuće članaka, knjiga The Cookbook of Life napisana je izuzetno zanimljivo i duhovito. Raos teorije o nastaku života uspoređuje s jelima i receptima te ih povezuje s raznim zgodama iz svojeg života.

Iz razgovora sa Nenadom Raosom na ovu temu isključivo za BugOnline, izdvajaju se tri njegova odgovora:

Zašto ste odlučili pisati na engleskom?
Prije svega zbog naklade. Svjestan sam da ovakvu knjigu nije moguće na našem tržištu prodati više od 500 primjeraka, realno 300-400. Isplati li se za tako mali broj čitatelja pisati knjigu? Konačni mi je poticaj dao moj sin Marko, koji mi je rekao: “Pa kad već pišeš, piši na engleskom!” Kako sam već dugo mislio o tome, nije me bilo teško nagovoriti. Uostalom, čuo sam kako mi čitatelji govore da bi moje znansveno-popularne knjige, npr. “Metali života – metali smrti”, ili “Što je voda? (Kako za koga)” , trebalo prevesti, ali kako da nađem izdavača? Ovo posljednje, naći izdavača, je najteže. Oni naprosto ne žele izdavati knjige koje su neobične, koje odstupaju od prosjeka, jer ne žele riskirati. Takve knjige mogu biti veliki uspjeh, ali i potpuni promašaj. Hvala Bogu da sam ga konačno našao, a to mogu zahvaliti i tome što već dva desetljeća pišem za časopis Kemija u industriji, a izdali su mi još prije dvije knjige.

Koliko smo daleko od potpunog razumijevanju nastanka života?
Na to pitanje nije moguće pozitivno odgovoriti. Tko zna što leži u budućnosti? Što možemo znati o onome što će se tek otkriti? No mnogo se na tome radi, mnogo istražuje. Postoji čak specijalizirani znanstveni časopis koji se bavi tom temom. Postavljaju se i zrelija pitanja. Više nije najvažnije pitanje kako su nastali prvi organski spojevi (mogli su začudno jako lako nastati) nego kako su se organizirali u prve katalitičke i autokatalitičke sustave. Život je zapravo složena autokatalitička pojava.

Koliko bi nam u razumijevanju nastanka života pomoglo otkriće izvanzemaljskog života, makar najprimitivnijeg oblika?
Svakako bi pomoglo jer bismo konačno imali izravni nalaz najjednostavnijih formi života koje više ne postoje na Zemlji, a o kojima fosilni tragovi – premda postoje – malo govore. Prema najnovijim teorijama prvi su organizmi imali drugačiji kemizam od suvremenih, koji se svi temelje na proteinima, DNA i jedinstvenom genskom kodu. To je vrlo složen mehanizam i ne može se zamisliti da prije njega nije bilo nešto jednostavnije, nešto iz čega je on evoluirao. To “jednostavnije” više ne možemo naći na Zemlji, ali možemo se nadati da ćemo naći na drugim planetima. Da pak nađemo višestanična, razvijena bića pa i nekakve izvanzemaljce malo je vjerojatno.

About admin

Check Also

Asus-ov Blue Cave

SPECIFIKACIJE Frekvencijski pojas 2,4 GHz (800 Mbps) 5 GHz (1.753 Mbps) Podržani WiFi standardi 802.11 …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *